PASTORALNI  
  CENTAR  
  Sv.VINKA PAULSKOG  
   
     
 
 
 
 
 
 

MOLITVA SVETOG VINKA ZA DUHOVNA ZVANJA

Bože, Ti si iščekivanje Izraelovo,
Ti si njegov spasitelj u vrijeme nevolje!

Milostivo se obazri s nebesa, pogledaj i pohodi ovaj vinograd.

Natopi njegove brazde, umnoži njegove mladice
i zakrili nasad svoje desnice.

Žetva je velika, ali radnika je malo. Stoga Te molimo, Gospodaru žetve,
da pošalje?radnika u žetvu svoju.

Umnoži narod i uvećaj radost da se sagrade jeruzalemske zidine.
Ovo je Tvoj dom, Gospodine Bože, Tvoj je to dom.

Molimo, da ne bude u njemu kamena koji ne bi položila Tvoja presveta ruka. One, pak koje si pozvao, očuvaj u svome imenu i posveti ih istinom. Amen.

 
 

MOLITVA SVETOG VINKA

Gospodine,
učini me dobrim prijateljem svih,
učini da moja osoba zrači povjerenjem;
onima koji pate i žale se,
onima koji traže svjetlost
daleko od Tebe,
onima koji žele početi,
a ne znaju kako,
onima koji se žele nekome povjeriti,
a ne osjećaju se sposobni.

Gospodine,
pomozi mi da ne prođem blizu nekoga s licem bez osjećaja,
sa zatvorenim srcem,
ubrzanim korakom.

Gospodine,
pomozi mi da odmah osjetim:
za one koji su kraj mene,
za one koji su zabrinuti i izgubljeni,
za one koji pate u sebi,
za one koji se osjećaju osamljeni
ne svojom voljom.

Gospodine,
daj mi taj dar da mogu
ići ususret srcima.

Gospodine
oslobodi me sebičnosti,
da Ti mogu služiti,
da Te mogu ljubiti,
da Te mogu osjetiti
u svakom bratu koga susretnem.

 
 

MOLITVA SRCU MARIJINU NOVIGRADSKOJ GOSPI

Blago srce majčino,
koje si puno dobrote i ljubavi,
ti si mom srcu
slatka utjeha i nada.

Pobjednice naša,
daj dođi i pomozi nam !
Dođi draga majko,
utješi svoju djecu
koja su ti vjerna ostala
i čekaju tvoju pomo?

Umekšaj srca sviju
koji lutaju po tminama,
daj im svijetla
da ne padnu u ponor vječni
gdje im ne može nitko pomoći
pa ni tvoja majčinska dobrota.

Draga majko daj nam mir,
mir među svojom djecom,
jer smo sigurni
da je tvoja pobjeda ufanje naše.

Smiluj nam se.

Amen !

 
 
KONTAKT:
 
Pastoralni centar
Sv.Vinka Paulskog
 
Novigrad na Dobri 17,
47 250 Duga Resa, p.p. 37
 
info@zupa-novigrad-na-dobri.hr
filip.vicic@ka.t-com.hr
 
tel/fax: ++ 385 (0) 47 874 009
GSM: ++ 385 (0) 98 98 35 460
GSM: ++ 385 (0) 98 98 35 462
 

 

O svetom vinku

SVETI VINKO PAULSKI (1581-1660)

Vinko Paulski se rodio najvjerojatnije 24. travnja 1581. Njegovi roditelji bijahu priprosti seljaci. To je seoce godine 1928. u počast svoga najvećeg sina prozvao St.Vincent de Paul. Neimaština i bijeda bijahu Vinkove pratilje od malena. Prvi kruh si je zaslužio čuvajući ovce i svinje. Da bi se izvukao iz bijede i materijalno više podigao, roditelji ga odrediše za svećenićki stale? Bilo mu je 15 godina kad je došao u Dax u školu. Marljivo je učio latinski i druge predmete, a za uzdržavanje si je zasluživao kao kućni učitelj djece odvjetnika De Cometa. Tomu se dosjetljivi seljački momak svidio, pa je vinkova oca samo jo?utvrdio u uvjerenju da je njegov sin sposoban za studij teologije. I stari je prodao par svojih volova da bi njegov sin s tim novcem mogao na Sveučilište u Toulouse i ondje studirao teologiju.

Svojom je seljačkom pameću razmišljao da će se ta investicija jednoga dana, kad njegov sin dobije bogatu nadarbinu, posve isplatiti. On će moći pomagati i svojim roditeljima. Vinko je 12. listopada1604. postigao naslov bakalaureata svetog bogoslovlja. No jo?prije toga podijelio mu je 23. rujna 1600. biskup Francois de Bourdeille svećenički red. Ređeniku nije bilo jo?ni 20 godina. Tada nije bilo lako dobiti župu pa je tako nije mogao dobiti ni Vinko, makar je radi toga poduzeo putovanje čak u Rim. Čekajući na župu, neko je vrijeme proveo u Toulouseu, brinući se ondje za jedan dom. Njegovo je financijsko stanje tada bilo veoma loše, a upao je i u dugove. Nakon kratka boravka u Bordeauxu, Vinko je početkom godine 1605. naprosto isčeznuo da bi nekako umakao onima kojima je bio dužnik. Kako saznajemo iz njegovih dvaju pisama što ih je pisao De Cometu, zbog pitanja baštine bio je prisiljen otputovati u Marseilles. Na povratku preko mora uhvatili su ga turski gusari te kao roba prodali u Tunis. Tamo je radio najprije kod jednog ribara, zatim kod jednog alkemičara i napokon kod jednog muhamedanca koji je neko?bio franjevac, a onda prešao na islam. Toga je uspio obratiti i s njime jednim brodićem pobjeći. I tako je godine 1607. došao u Avignon.

Sv. Vinko PaulskiOndje se upoznao s vicelegatom Montorijom, postao mu je prijatelj: Prijateljstvo je zadobio otkrivši mu alkemijske tajne, što ih je naučio u Tunisu. Toga je gospodina pratio u Rim u nadi da će mu on pomoći da se domogne kakve dobre župe. Vinko se vratio iz Rima i godine 1608. dospio u Pariz. Sva mu nada bijaše u jednom: dobiti dobru crvkenu nadarbinu i onda provoditi bezbrižan život. Nakon što je čekao na zgodnu priliku preko godine dana, u proljeće 1610. postao je kućni duhovnik kod Margarete de Valois, prve žene kralja Henryja IV. Malo kasnije dobio je kao nadarbinu cistercitsku opatiju Saint-Leonard-de-Chaumes, u biskupiji Saintes, no njezini su dohoci bili osrednji. Nakon godina svećenićkog rada sveti je Vinko rekao: "Da sam tada kad sam se drznuo primiti na se svećeništvo znao što je to svećeništvo, kao što to znam danas, radije bih obrađivao zemlju nego da se učlanim u tako strašan stale?"

Unato?toj izjavi sveca, kolika bi neprocjenjiva šteta bila za crkvu da Vinko nije počinio tu "drskost"! Sv. Vinko nije odmah od početka bio i svet svećenik. To će postati tek kasnije. U doba kada je kao svećenik bio strašno zadužen i kad se u tome gotovo utopio, naišao je na osobu Pierra de Bérullea, kasnijeg kardinala. U svojoj gorljivosti taj je duhovni pastir s nekolicinom svećenika htio ustanoviti družbu, u kojoj bi se, na temelju dubokog teološkog znanja, gajila svećenićka duhovnost i svetost. Ti bi svećenici uzornim svećenićkim životom i djelovanjem i drugim svećenicima pokazivali pravi put, bili im putokazom. Bérulle je takvu družbu i osnovao te je nazvao Oratorij, nešto slično kao što je u Rimu učinio sv. Filip Neri. Uz Bérullea je sv. Vinko nastojao upoznati svoj vlastiti put. Bérulle ga promatra, pokušava proniknuti tajnu njegove duše, no nije došao do jasnoće. I sam Vinko se savjetuje, moli i ispituje. Ipak se nije mogao odlučiti za Oratorij, no na Bérulleovu preporuku prihvati ipak u blizini Pariza župu Clichy.

Sv.Vinko sa djecomVe?je 12 godina bio svećenik i tek tada prvi put usred pastoralnog posla. Kasnije, isto tako na preporuku Bérullea, preuze malu župu u mjestu Châtillon-Les Dombes kod Lyona, gdje su se šestorica svećenika nemoćmo borila protiv reformacije koja im je grabila vjernika. Nalazeći se na toj župi, Vinko sam pripovjeda ovo: " Jedne nedjelje mjeseca kolovoza, kad sam se oblačio za svetu misu, došli su mi reći da su u jednoj osamljenoj kući svi članovi obitelji bolesni, svi u neopisivoj stisci, nije ostao pošteđen niti jedan jedini koji bi mogao pomagati drugima. To me je uhvatilo za srce." Duboko ganut propovjedao je o tom svojim vjernicima i oni pritekoše u pomo? "Bila je to velika, ali neorganizirana ljubav", kaže sam svetac i odmah se dade na posao koji će dovesti do osnivanja sestara milosrdnica i družbe misionara ili lazarista. No najprije osnova prvu Bratovštinu ljubavi, društvo koje će pomagati siromašnim bolesnicima. Kako je na molbu Bérullea ve?u jesen 1613. postao odgojitelj kod grofa Filipa - Emanuela de Gondija, generala galija, u toj je obitelji zadobio veliko povjerenje i poštovanje. Njoj se opet vratio te počeo organizirati pučke misije, a po selima što su pripadala De Gondijima, osnivao je nove bratovštine ljubavi. Nakon toga je pošao galijašima da im olakša njihov teški udes. U veljači 1619. postao je i njihov dušobrižnik. U savezu sa slavnom Družbom Presvetog Sakramenta mogao im je pružiti veliku materijalnu i duhovnu pomo? I tako se iz dana u dan sve više širila Vinkova socijalna i karitativna djelatnost po mnogim francuskim gradovima. Budući da nije mogao doskočiti svim potrebama, u njemu je sve više dozrijevala misao za pomoćnicima koji bi mu pomagali u njegovu apostolatu. Da bi ostvario takvo što, obitelj De Gondi stavila mu je na raspolaganje priličnu svotu novaca. Bilo je to u travnju godine 1625. Brzo nakon toga umrla je gospođa De Gondi, a njezin je mu?postao svećenik oratorijanac. Vinku je pošlo za rukom pridobiti prve članove za svoju zamišljenu Misijsku kongregaciju. Oni su stanovali najprije u College de Bons- Enfants, a kasnije u prioratu Saint-Lazar, po kojem ih prozvaše lazaristima. Mlada se kongregacija veoma dobro razvijala. Djelovala je najprije po raznim francuskim gradovima, a god. 1643. lazaristi pođoše i u inozemstvo. Sveti Vinko je uspio osnovati redovite i stalne misijske postaje u Alžiru, Tunisu, pa čak i na dalekom Madagaskaru.

Družba milosrdnih sestara Usporedo s lazaristima osnovao je i Družbu milosrdnih sestara- Filles de Charit? Tu je Družbu osnovao skupa s pobožnom udovicom Lujzom de Marillac (1591- 1660), kojoj je od god. 1624. bio duhovni vođa. Svrha je Družbe posve karitativna; pomagati sve koji su u nevolji. Po njoj je sv. Vinko jo?i danas prisutan u tolikim bolnicama, klinikama, na ulicama, gdje rade njegove duhovne kćeri. Kad kažemo na ulicama, mislimo na rad po kućama, kamo sestre polaze na dvorbu pojedinih bolesnika. Sv. Vinko je god. 1640. utemeljio i ustanovu za skrb oko siročadi. To odgovaraše tadašnjoj velikoj društvenoj potrebi. Poznato je da je samo u Parizu godišnje znalo biti ostavljano i do 400 napuštene djece. Tu je djecu skupljao sv. Vinko preko svojih ustanova i suradnika. No nije bilo problema s kojim se taj neobični čovjek i karitativni genij nije uhvatio u koštac. On se dao i na rješavanje duhovnih problema, a osobito je mnogo učinio za izobrazbu i odgoj klera.

Unato?tome što je imao snažnu seljačku tjelesnu građu, toliki ga napori ipak skrhaše, a u zadnje vrijeme naročito malarija od koje bolovaše. Početkom god. 1660. bio je gotovo uzet. Na pamet mu je ostala bistra sve do konca. Nakon kratke smrtne borbe umro je ujutro 27.rujna 1660. godine. Taj div kršćanske ljubavi, obnovitelj klera, zaslužio je da bude proglašen blaženim u kolovozu 1729., a svetim u lipnju 1737. godine. Prvi zagrebački nadbiskup i kardinal Juraj Haulik doveo je milosrdne sestre sv. Vinka Paulskog godine 1844. i u Zagreb, podigavši im samostan, a svecu crkvu. Tako je sv. Vinko po svojoj crkvi i po sestrama milosrdnicama naročito prisutan i na našem tlu. Toliko je toga lijepa izrečena i napisana o svetom Vinku. I s pravom, jer on je to kao malo tko i zaslužio. Taj je čovjek spavao samo četiri do pet sati dnevno, a ostalih je gotovo 20 sati radio i sve mu je to bilo jo?premalo. Jedva je pronalazio vremena da se pošteno i u miru najede. Iz Svetog Lazara vodio je svoje veliko djelo silnim dopisivanjem.

Kroz 50 godina napisao je 50 000 pisama. Sačuvano ih je nažalost, samo 3 000. Sačuvano je nešto i od njegovih govora njegovim misionarima. Svi njegovi spisi odišu duhom, vjerom, ljubavlju i pobožnošću. Za njega naročito vrijede riječi: "I mrtav jo?govori!" Mrtav zemaljskim životom, ali živ i trajno prisutan među nama svojim djelima i ustanovama. Živ u nebu, da zagovara sve siromahe, bolesnike te socijalne i karitativne radnike.

O sveti Vinko, ne prestani nas zagovarati!

 

DJELOVANJE LAZARISTA U HRVATSKOJ

Misionari sv. Vinka - LAZARISTI su u Hrvatsku došli god. 1958. iz Slovenije i nastanili se u Vrapču. Tu u Zagrebu, školovali su se njihovi đaci iz Slovenije, Hrvatske i ostalih dijelova bivše Jugoslavije. Danas zajednica lazarista u Hrvatskoj ima samo jednu kuću i to u Vrapču. Vinkovi misionari osjećaju da ih je Bog pozvao evangelizirati siromahe. Njihovo je geslo "Poslao me navjestiti Radosnu vijest siromasima." Tu osobitu pažnju za najzapostavljenije i najodbačenije Vinkovi misionari dijele sa drugim družbama i udrugama, nastalim iz njegovog duha (Kćeri kršćanske ljubavi, Sestre milosrdnice, Marijine sestre, Vinkove konferencije itd.), koje tvore veliku vinkovsku obitelj.

Djelatnost lazarista u Hrvatskoj usredotočena je na tri župe: Župa Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije- Malešnica-Oranice, Župa Svete Barbare- Vrapče (također i u okviru psihijatrijske bolnice - Vrapče - Vinko je imao posebnu ljubav prema duševnim bolesnicima) i u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Novigradu na Dobri.

Župni dvor i Pastoralni centar Novigrad na Dobri

U Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Novigradu na Dobri lazaristi djeluju od 30. kolovoza 1998. god., odnosno od dolaska p. Mate Matića, koji je župom upravljao samo godinu dana. Dolaskom člana Misijske družbe p. Filipa Vicića za upravitelja Župe 15. kolovoza 1999. godine, nastavlja se djelovanje lazarista u Župi Novigrad na Dobri. Aktivnost lazarista u Župi proširuje se dolaskom časnih sestara Kćeri kršćanske ljubavi (utemeljitelj reda je također Sv. Vinko Paulski) 13. srpnja 2002. godine - s. Tereza Simonovi?i s. Anđelina Jakovi?