MOLITVA SRCU MARIJINU NOVIGRADSKOJ GOSPI

Blago srce majčino,
koje si puno dobrote i ljubavi,
ti si mom srcu
slatka utjeha i nada.

Pobjednice naša,
daj dođi i pomozi nam !
Dođi draga majko,
utješi svoju djecu
koja su ti vjerna ostala
i čekaju tvoju pomo?

Umekšaj srca sviju
koji lutaju po tminama,
daj im svijetla
da ne padnu u ponor vječni
gdje im ne može nitko pomoći
pa ni tvoja majčinska dobrota.

Draga majko daj nam mir,
mir među svojom djecom,
jer smo sigurni
da je tvoja pobjeda ufanje naše.

Smiluj nam se.

Amen !

O ŽUPI

Rimokatolička Župa Novigrad na Dobri nalazi se u porječju rijeke Dobre, zapadno od grada Karlovca i Duge Rese. Obuhvaća mjesta Novigrad, Maletići, Kučevice, Tončići, Straža, Jarče Polje, Vinski Vrh, Rešetarovo, Zagradci, Skupica, Lišnica, Dubravci, Dubravčani, Kozalj Vrh i Mračin.Prema župnoj statistici na području župe živi oko 2570 ljudi u 680 domaćinstava.

ŽUPNA CRKVA U NOVIGRADU

Župna crkva u Novigradu na Dobri nosi titul UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE. Svetište je sagrađeno u XV.st. u gotičkom stilu. K tome je dograđena jedna lađa također u gotskom stilu ali je 1781. g. barokizirana (Opis Gjuro Szabo). Lađa je dugačka 24 m, široka 7,72 m i visoka oko 8m. Dana 23.kolovoza 1182. godine u 11,00 sati (Spomenica!) položen je kamen temeljac za novi toranj. Dana 01. studenog iste godine zazvonila su zvona na novom tornju. Zvonik je visok oko 25m, a crkva je posvećena 20. srpnja 1823. po Maksimilijanu Vrhovcu. Na desnoj strani nalazi se sakristija. Crkva je pod zaštitom konzervatorskog zavoda. Prozori iza glavnog oltara i s bočnih strana lađe ukrašeni su vitrajima, darovima župljana iz Amerike (1914. i 1916. godine) i Amalije pl. Sladovi? (1914. godine). Glavni oltar sa svetohraništem ukrašen je likovima četiriju evanđelista i s kipovima Sv. Ane i Sv. Joakima. Postoje jo?i dva pokrajnja oltara: oltar Sv. Antuna s kipovima Sv. Lucije i Apolonije, te Sv. Ilije s kipovima Sv. Florijana i Valentina. U blizini oltara Sv. Antuna nalazi se barokna drvena propovjedaonica. U blizini oltara Sv. Iliije nalazi se drveni kip Bezgrješne Djevice, zaštitnice župe, s natpisom koji zaziva njenu zaštitu nad hrvatskim narodom koji je dar župljana iz Amerike, iz 1916. godine. Muka Spasiteljeva prikazana je na 14 slika s postajama Križnog puta. Orgulje je izgradio poznati mariborski majstor Jozef Brandl. Unutrašnjost crkve, dio njezinih umjetnina i inventara možete pogledati na linku galerija slika. Na prostoru ispred crkve nekad je bilo groblje, pa ga se jo?i danas naziva "cimitrom", prema latinskoj riječi za groblje. Novi župni dvor sagrađen je 1977. godine., a od 2000.g. do 2004.g. na temeljima starog župnog dvora kojega je oštetio zub vremena sagrađen je pastoralni centar Sv. Vinka Paulskog. Župa ima dvije kapele: u Dubravcima - Sv. Tri Kralja i u Zagradcima - Sv. Fabijana i Sebastijana.

KAPELA u dubravcima

Kapela u Dubravcima nosi ime Sv. Tri Kralja. Lopaši?spominje da je sagrađena 1558.godine na mjestu istoimene kapele koju su Turci srušili 1518.godine. Kad ju je Lopaši?1820.godine obišao, nije imala zvonika, ve?su dva zvona bila smještena nad vratima. Godine 1902. današnja kapela iznova je sagrađena prilozima župljana. Kapela je zidana od kamena u romanskom slogu. Godine 1988. s desne strane svetišta dograđen je novi dio i proširena je sama kapela uz koju je dograđena i sakristija. Kapela je duga 14, a široka 6 metara. Toranj joj je visok 15 metara. Oltar je ukrašen slikama Sv. Tri Kralja i Sv. Ane, te kipovima Sv. Martina, Sv. Valentina i Sv. Joakima i Ane.

KAPELA u ZAGRADCIMA

Kapela u Zagradcima nosi ime Sv. Fabijana i Sebastijana. Sagrađena je 1839. godine po zavjetu župljana iz 1836. godine, za vrijeme haranja kolere. Kapelu je 9.lipnja 1839.godine blagoslovio Ignac Minkovi? tadašnji novigradski župnik. Sagrađena je na mjestu gdje se prethodno nalazio kip Sv. Sebastijana. Godine 1892. produžena je za 2/3 bivše dužine, a tada je sagrađen i toranj. Kapela je zidana od kamena i cigle u romanskom slogu. Duga je 13 m, a široka 5,7 m. Na ulazu se nalazi toranj visine 14,5 m. Oltar je ukrašen kipovima Sv. Vida i Sv. Mihaela Arkanđela.

Povijest župe

Prema nekim izvorima, na području današnjeg Novigrada na Dobri nekad je postojala starohrvatska dobranska župa. Župa pod imenom Novigrad na Dobri spominje se prvi puta 1018. godine, u popisu župa Krčke biskupije. Oko 1160. nastojanjem kralja Gejze II (vladao 1141.-1162.) predana je splitskom nadbiskupu, a 1185. odlukom crkvenog sabora u Splitu dodijeljena je novoosnovanoj biskupiji Krbavskoj. Oko 1340. pripala je Zagrebačkoj biskupiji. Prvi župnik zabilježen u župnim knjigama je glagolja?pop Andrija, 1350. godine. U Novigradu je 1495. Klari?"djak", arhiđakon, napisao bilješku na glasovitom glagoljaškom rukopisu koji se danas čuva u Ljubljani. 1501. je zabilježen pop Grgur, a 1561. pop Mate Predojevi? plemi?gorički. Obojica su bili glagoljaši. Matice su sačuvane od vremena župnika Ivana Ferka (1649.-1668.). Mjesto Novigrad na Dobri, u kojem se nalazi župna crkva, nekad je nosilo ime Crikveno Selo, što se jo?i danas znade čuti o starijih mještana.

Nastalo je u blizini starog grada Novigrada, sagrađenog 1193. godine na stijeni iznad Dobre. Grad je u 14. stoljeću došao u posjed krčkih knezova Frankopana. U 15. i 16. stoljeću učestale su provale Turaka u Hrvatsku, tako da i ovaj kraj zbog toga trpi. O događajima nakon turske provale u obližnje Bosiljevo koncem 1582. pisao je Rudolf Strohal, poznati karlovački povjesničar s početka 20. stoljeća. Tako saznajemo da je gospodar Novigrada, kao i Bosiljeva, tada bio grof Gašpar Frankopan Tržački. Novigradski župnik bio je pop glagolja?Lukša Fabi? U Novigradu su postojale dvije crkve (danas je nejasno gdje je bila druga), a župa novigradska ve?je tada bila posvećena Gospi, jer se na dan Velike Gospe održavalo veliko proštenje. Novigrad je u vlasništvu Frankopana do Zrinsko-Frankopanske urote godine 1671.godine, koju je Fran Krsto Frankopan dijelom tu i planirao. Nakon njenog neuspjeha Frankopani propadaju, a grad pljačka i zauzima karlovački krajiški general Josip Herbstein. Do 1689. godine grad je u njegovom vlasništvu, a od tada pripada malteškom redu, pa od 1746. obitelji baruna Patačića. Godine 1809., za vladavine Napoleona Bonaparte, kupuje ga francuski major Haraminči? a nakon njega mijenja nekoliko vlasnika, sve dok 1939. godine nije prešao u vlasništvo Banovine Hrvatske. Naposlijetku, u siječnju 1944. grad spaljuju partizani. Oni koji pamte, pričaju da u vatri nije stradala jedino kapelica Sv. Lovre, na katu zapadne kule. Danas je stari grad Novigrad djelomično obnovljen, a radovi na njegovu uređenju se nastavljaju.

Jo?mnogo spomenika svjedoči o burnoj prošlosti novigradskog kraja. Spomenimo tako kameni most na Dobri, sagrađen između 1726. i 1730. zajedno s cestom Karolinom koja prolazi pored starog grada. U gradu je 1783. boravio i austrijski car Josip II, a u spomen toga je grofica Patači? iznad ulaza dala postaviti klesanu ploču na njemačkom jeziku. U Novigradu je od 1848. do 1877. godine bilo sjedište općine, a od 1858. djeluje i državna škola. Gospodarske, a često i političke prilike kroz povijest natjerale su mnoge žitelje ovog kraja u iseljeništvo. Gotovo da nema obitelji koja nema rodbine u Sjedinjenim Državama, Kanadi, Australiji, Njemačkoj ili nekoj drugoj stranoj zemlji. Računa se da je u inozemstvu oko 4800 vjernika podrijetlom iz naše župe i njihovih potomaka. Naši iseljenici ne zaboravljaju stari kraj, te ga posjećuju kad god mogu, a neki se i zauvijek vraćaju. Isto tako, često i rado daruju crkvu u kojoj su kršteni.